Požurite konji bijeli, žurite, evo sviće dan… milozvučni glas Mile Hrnića mi pjevuši na slušalicama dok žurim na palačinke. I to kakve palačinke. Nema mi do maminih palačinki (osim kad Ivana napravi neke lude ražene: 🙂 )
Kad osjetim vibraciju u lijevom džepu… Ko sad zove majku mu milu i prekida Milinu kompilaciju? – pomislih. Na ekranu svijetli Reco…
Dolaziš večeras na meč? – kaže, ne baš milozvučnim glasom.
Kakav crni meč? – odgovorim protupitanjem.
Pa mi, Krkani, igramo u Snupiju. – sav zadihan kaže. Nemamo navijača, a treba nam gromoglasna podrška. A pošto ti imaš gromoglasan glas, mog’o bi pomoći?
A šta ću drugo? – pomislim. A šta ću drugo? – odgovorim.
Dolazim u Snupi, i gromoglasno vičem (baš kako je Reco tražio) Kr Kr Krkani! Razbijam prozore i vrtim bengalku… Dobro, ne baš tako… al se derem iz petnih žila i vrtim prskalicama!
Ljubav je rođena!
comment left